Značaj stajskog đubriva za uspešno gajenje voća je nemerljivo. Pre svega prirodno je, najekonomičnije i za okolinu najprihvatljivije je organsko đubrivo. Vrednost stajskog đubriva zavisi od njegovog sastava, a on se dosta razlikuje, u zavisnosti od vrste domaće životinje od koje je dobijen. Uz sadržaj osnovnih hranljivih materija ( N, P, K ), stajsko đubrivo sadrži i druge važne mineralne materije kao i mikroelemente bez kojih je bavljenje poljoprivrednom proizvodnjom nezamislivo ( Zn, Cu, B, Mg, Fe, Mn. itd).


Pravilno skladištenje i korišćenje stajskog đubriva u velikoj meri smanjuje upotrebu mineralnih đubriva. Ipak, mora se voditi računa, koja se količina stajskog đubriva izvozi na poljoprivrednu površinu, kako ne bi došlo do izlivanja štetnih materija i zagađenja površinskih i podzemnih voda, a kako bi se istovremeno najviše iskoristile hranljive materije i druga korisna dejstva stajnjaka.



Stajnjak pre svega povoljno utiče na zemljište, tako što popravlja vodno-vazdušni-toplotni režim i unosi organsku materiju u kojoj su makro i mikro elementi lako dostupni gajenoj voćki, a svojim neutralnim PH pomaže u smanjenju kiselosti naših zemljišta. Da bi se primenjivao u voćarstvu, stajnjak mora biti zgoreo tj. star i prerađen, jer samo takva organska materija u sebi ima pomenuti sadržaj i blagotvoran uticaj na zemljište i kulture koje se gaje. Posle iznošenja potrebno ga je u što kraćem vremenskom intervalu, a najbolje odmah, spustiti u zonu korenovog sistema (oranje, tanjiranje, tilerisanje itd.), da bi što više smanjili gubitke hranljivih materija iz njega.


Zbog svega gore pomenutog, stajsko đubrivo treba tretirati kao vredan proizvod na gazdinstvu i tako sa njim treba i upravljati – koristiti ga za dobrobit svake biljne proizvodnje pa i voćarske.




Srđan Stanojlović dip.ing.