Za organsku proizvodnju voća raste interesovanje ne samo u oblasti nauke i struke, već i u gajenju koje predstavlja dobar i siguran put za ekonomičnu proizvodnju kvalitetnih plodova za koje postoji sigurno i stabilno tržište.Ova proizvodnja postaje atraktivna zato što se na relativno malim površinama postižu značajni prihodi koji doprinose održivosti proizvodnje.


Značajnije povećanje obima proizvodnje organskog voća moguće je ostvariti kroz dva osnovna modela: konverzijom(prevođenjem) postojećih zasada iz konvencionalne u organsku proizvodnju ili podizanjem novih zasada.


Prelazak iz konvncionalne u organsku proizvodnju treba obaviti postepeno preko sistema integralne proizvodnje da bi se: izgradio pozitivan odnos voćara prema organskom postupku gajenja, unapredi nivo znanja, uspostavi ekološka ravnoteža u zasadima.


Znatno povoljnija opcija je podizanje novih zasada po organskom postupku. Pruža se mogućnost da se odabere optimalna lokacija, pripremi sertifikovani sadni materijal kao i ispita zemljište ne samo u pogledu sadržaja mikro i makro elemenata i humusa već i u smislu prisustva patogena, štetočina i nematoda.
ne dozvoljava hemikalijama da uđu u lanac ishrane,


Razlozi za uvođenje organske proizvodnje:

- štititi buduće generacije,
- štititi zdravlje proizvođača,
- štititi kvalitet vode,
- smanjuje eroziju zemljišta,
- štedi energiju,
- hrana ima bolji ukus,
- pomaže malim farmama



Metode organske biljne proizvodnje obuhvataju izbor vrsta i sorti bilja, plodored, sistem obrade zemljišta, sredstva i način đubrenja, sistem održavanja plodnosti zemljišta, način suzbijanja biljnih bolesti, štetočina i korova, način sakupljanja divljih vrsta u skladu sa zakonom.


Agrotehničke mere koje se primenjuju u organskoj biljnoj proizvodnji treba da spreče ili svedu na najmanje moguću meru zagađenje životne sredine.U organskoj voćarskoj proizvodnji je poželjno da se koriste sorte koje su prilagođene lokalnim klimatskim uslovima i koje su prirodno otpornije na prisustvo bolesti i štetočina.Prilikom izbora sorti prioritet imaju domaće autohtone sorte.



Oprema i mehanizacija koja se koristi u konvencijalnoj proizvodnji mora biti dobro očišćena pre upotrebe u organskoj proizvodnji.


U organskoj biljnoj proizvodnji upotreba svih mineralnih đubriva nije dozvoljena. Dozvoljena je upotreba: stajnjaka, glistenjaka, komposta. Ukupne količine đubriva koje se koriste u organskoj proizvodnji nemože da pređe 170 kg azota po hektaru godišnje, zbog mogućeg zagađenja zemljišta i vode nitratima.


Zaštita od štetočina, bolesti i korova prvestveno se sprovodi delovanjem prirodnih neprijatelja, izborom vrste i sorte, odgovarajući plodored, način obrade zemljišta.


Ključni razlog zašto je organska proizvodnja toliko interesatna je u povećanoj potražnji od strane potrošača za organskim proizvodima kao i u činjenici da organska poljoprivreda doprinosi zaštiti životne sredine i zaštiti ljudskog zdravlja.




Dragoljub Glišić dipl.ing.