Koziji stajnjak spade u grupu "toplih" stajnjaka (kao i ovčiji i konjski). Po svojim osobinama kozije đubre je najbolje od svih drugih stočnih vrsta đubriva. Prema nekim analizama, koziji stajnjak sadrži 27%-28% azota, 2,3-2,5% fosforne kiseline (P2O5) i 2,3-3,4% potaše (K2O). Naročito je pogodan za povrtarsku i voćarsku proizvodnju.


Kozije đubrivo je čvrste konzistencije pa zbog toga za prostirku treba stavljati manje količine slame. Pored količine prostirke na kvalitet kozijeg stajnjaka utiče način njegovog čuvanja posle iznošenja iz kozarnika. Neadekvatnim čuvanjem, koziji stajnjak izgubi znatno više u vrednosti nego stajnjak bilo koje vrste domaćih životinja. Ti gubici iznose oko 2,5% azota, 14% fosfora i oko 30% kalcijuma.




Da bi se ti gubici što više smanjili, koziji stajnjak treba čuvati u ukopanim rupama (bazenima), a gornja strana se mora obavezno zatvoriti. Najbolji način očuvanja i iskorišćavanja kozijeg stajnjaka je da se on odmah rasturi i zemljištem zaore, ako je to moguće, ali to u praksi nije uvek moguće.


Godišnja proizvodnja kozijeg stajnjaka izračunava se pomoću količine suve materije (A) i količine prostirke (b):

Q=A/2+b*4


Pretpostavka je, prilikom korišćenja ove matematičke formule, da u đubrivu ima 75% vode i 25% suve materije.





Dipl. ing. polj. Slavko Mladenović