Glavna karakteristika organskih đubriva je njihov sadržaj organske materije. U zemljištu organska đubriva predstavljaju nosioca energije kao i hranivo za prisutne organizme ali i faktor koji bitno utiče na sve njegove fizičko-hemijske osobine.


Intenzivnom obradom zemljišta tokom vremena ono se osiromašuje organskom materijom. Na osnovu toga, na poljoprivrednim zemljištima bi unos organske materije trebalo predstavljati redovnu agrotehničku meru. Pozitivni efekti unošenja organskih đubriva mogu biti hranjivi kao i efekti za poboljšanje fizičkih, hemijskih i mikrobioloških svojstava zemljišta. Odgovarajuća primena organskih đubriva povećava ukupnu plodnost zemljišta i ishranu biljaka preko povećanja njegove sposobnosti da zadržava vodu i povećanja rastresitosti zemljišta i razvoj korisnih mikroorganizama.



U organska đubriva svrstavaju se sva đubriva koja u sebi sadrže veću količinu organskih materija i u kojima se hranljivi elementi nalaze pretežno u obliku složenih organskih jedinjenja i mineralnih soli, to se odnosi pre svega na đubriva kao što su stajnjak, osoka, živinski stajnjak, zelenišno đubrivo i glistenjak. Za razliku od mineralnih, organska đubriva se odlikuju sledećim osobinama: niskom koncentracijom elemenata, dužeg su dejstva, poboljšavaju fizičke osobine zemljišta (strukturu i vodno-vazdušni režim), a doprinose i povećanju mikrobiološke aktivnosti zemljišta.









Organska đubriva, kao izvor hranljivih elemenata, u poređenju sa mineralnim đubrivima imaju manju važnost. Njihov značaj daleko je veći u poboljšanju fizičkih svojstava zemljišta, odnosno u održavanju njegove biogenosti. One indirektno utiču na rast korena i bolje korišćenja elemenata.




Snježana Vujinović dipl.ing.