Uzgajivači povrća u hladnijim klimama često koriste razne pristupe kako bi produžili sezonu rasta i razvoja biljaka, ili kako bi u svojim zasadima povećali rod . Staklenici su obično zastakljene strukture, ali su vrlo skupi i komplikovano ih je grejati zimi. Mnogo jeftinija i pristupačnija alternativa staklenom plasteniku je Valipini (indijska reč za "mesto toplote"), takođe poznat kao podzemni ili jamni plastenik .


Razvijen pre 20 godina za hladne planinske regije Južne Amerike, ovaj način izgradnje plastenika dopušta odgajivačima da zadrže produktivnost u bašti cele godine, čak i u hladnoj klimi. Valipini može čak da sadrži i mesto za držanje životinja (koze). Zanimljiv je princip kombinovanja pasivnog solarnog grejanja sa objektom koji svoj zaklon ima u zemlji.


Iskoristite izvore iz prirode!


Valipini koristi izvore iz prirode kako bi osigurao toplu, stabilanu životnu sredinu za celogodišnju proizvodnju povrća. Područje rasta biljaka je od 180-250 cm ispod zemlje , a dnevno zadržavanje i skladištenje solarne radijacije omogućava jeftin i siguran način produžavanja vegetacije.


Valipini je zapravo pravougaona rupa u zemlji, duboka do 2,5 m prekrivena plastičnom folijom . Najduže područje pravougaonika gleda prema zimskom suncu, dakle okrenuto je prema severu u Južnoj hemisferi, a prema jugu u Severnoj hemisferi.


Korišćenjem prozirnih materijala (plastike) umesto stakla, rast biljaka je poboljšan jer pojedine zrake svetlosti spektra koji inhibira rast biljaka, su filtrirane. Sunčevi zraci pružaju toplotu i svetlost potrebnu biljkama, a toplota ulazi i zagreva vazduh te se skladišti, time masa celog objekta apsorbuje toplotu iz sunčevih zraka.



Masa kao što je zemlja, kamen, voda (gusta materija) dolazi u kontakt sa sunčevom svetlošću, upija i skladišti toplotu . Što je gušća masa, više energije može biti pohranjeno na nekom području. Masa tamnije boje kao što je smeđa, zelena ili crna, apsorbuje toplotu najbolje. Svetle boje reflektuju toplotu.


Kako zemljani zidovi Valipini-ja apsorbuju toplotu, oni se njome pune poput baterije strujom. Ovaj način skladištenja toplote u masi tla naziva se i "flywheel effect" , puneći se preko dana, a prazneći preko noći toplotu iz zidova. Količina toplote pohranjena u masi je ključan faktor u zaštiti useva od mraza tokom najhladnijih noći. Ove kritične noći najčešće se pojavljuju u vreme zimske ravnodnevnice. Valipini je obično dizajniran tako da apsorbuje više od sunčevih zraka tokom 3 najhladnija meseca preko zime, nego tokom bilo kog drugog perioda. Ključ je da ima dovoljno energije pohranjene u masi, tako da i za vreme najhladnijih dana biljke nisu oštećene. Minimalna noćna temperatura takođe zavisi od vrste useva koji se uzgajaju. Postoji način i za povećanje mase te poboljšanje masovne akumulacije toplote, a naveden je u priručniku.


Debeli zid nagurane zemlje na zadnjoj strani plastenika i mnogo niži zid na prednjoj strani osiguravaju potrebni ugao za krov od plastične folije. Ovaj krov omogućava izolacioni vazdušni prostor za vazduh između dva sloja plastične folije (jedna na vrhu i druga na dnu krovnih polova) te penetraciju sunčevih zraka, stvarajući stabilnu okolinu za rast biljaka.


Ovaj zemljom prekriveni plastenik ušuškan je u termalnu masu Zemlje tako da je mnogo manje energije potrebno kako bi se njegova unutrašnjost zagrejala, u odnosu na staklenike koji su iznad tla. Naravno, tu su i mere predostrožnosti koje se tiču obezbeđivanja nepropusnosti, odvoda i ventilacije Valipini - ja pozicionirajući ga ispravno u odnosu na sunce, baš kao što u priručniku piše. Najbolje od svega, je što taj 6 h 22 - metarski model koštao najviše 300 $ , i to zahvaljujući volonterskom radu te upotrebi jeftinijih materijala, kao što su plastična UV zaštitna folija i PVC cevi .


Jeftin, a efikasan, podzemni plastenik je odličan način da uzgajivači osiguraju celogodišnji izvor hrane u hladnim klimama.




Projekat za Valipini podzemni plastenik :
http://www.bensoninstitute.org/Publication/Manuals/Walipini.pdf




Ivana Parađiković







Tekst preuzet sa http://www.agroklub.com/