Bez humusa bi sva plodna zemljišta postala neplodna i veliki deo flore bi nestao. Humus nastaje u procesu humifikacije organskih materija i vrlo je komplikovane hemijske građe. Humifikacija u prirodi traje dugo vremena i u tlu ostaje mali deo korisnog materijala. Humifikacija je mera kojom se nadoknađuje nedostajuća količina organske materije u zemljištu:

-Unošenjem organskih đubriva u zemljište (stajnjak, kompost, treset, glistenjak)
-Zelenišnim đubrenjem (setva semena lupine, stočnog graška, grahorice, lucerke i sl.). Zelena masa se zaorava u fazi cvetanja.


Unošenjem organske materije se:

- Povećava se sadržaj hranjivih materija
- Poboljšavaju se fizičke i biološke osobine zemljišta


Zemljišta bogata humusom su po pravilu plodnija. Za popravku sadržaja humusa za 1 % na dubini od 0-40 cm, neophodno je pri meliorativnom đubrenju uneti oko 50 t stajnjaka po 1 ha u naredne 3-4 godine.Ovu količinu stajnjaka može zameniti 3 – 4 puta manja količina treseta, komposta ili nekoliko puta manja količina glistenjaka i drugih organskih đubriva.



Ne unositi svež stajnjak, stajnjak treba da je zreo (dobro zgoreo). Stajnjak star 3-4 meseca smatra se za poluzgoreli stajnjak, a 6-8 meseci zgoreli ili zreo stajnjak. Vrednost odmah zaoranog stajnjaka, posle rasturanja je 100% , vrednost stajnjaka zaoranog 6 sati posle rasturanja je 80%, vrednost stajnjaka zaoranog 24 sata posle rasturanja je 70%, vrednost stajnjaka zaoranog 4 dana posle rasturanja je 50%.


Stajnjak je prvenstveno azotno i kalijumovo đubrivo, sadržaj fosfora mu je znatno niži. Iz stajnjaka se najbrže oslobađa kalijum, zatim azot, dok fosfor sporije prelazi u pristupačan oblik.




Stajnjak ima produženo dejstvo (postepeno oslobađanje hraniva). Na teškim zemljištima dejstvo stajnjaka u proseku traje 4-5 godina,na ilovačama 3-4, a na lakim zemljištima 2-3 godine.




Magdalena Todorović dipl.ing.