Laboratorija za zemljište i agroekologiju NS Instituta za ratarstvo i povrtarstvo predstavila je 17. januara, na završnoj konferenciji u Privrednoj komori Srbije, rezultate projekta ”Potencijali Republike Srbije u pogledu kvaliteta zemljišta za organsku poljoprivrednu proizvodnju”.


Projekat je realizovan zahvaljujući finansijskoj podršci Uprave za poljoprivredno zemljište Ministarstva poljoprivrede i uz sufinansiranje NS Instituta za ratarstvo i povrtarstvo. Prema rečima direktora Uprave za poljoprivredno zemljište, Zorana Kneževića, od 3,8 miliona hektara poljoprivrednog zemljišta, u Srbiji se nešto manje od tri miliona hektara koristi u poljoprivredne svrhe. Oko 11% ukupnog poljoprivrednog zemljišta se ne koristi.


"Najmanje napuštenog zemljišta je u Vojvodini – oko četiri procenata dok je najlošija situacija u južnoj i jugoistočnoj Srbiji, gde se oko 22% poljoprivrednog zemljišta ne obrađuje. Više razloga je uzrokovalo ovu situaciju – najznačajniji su ekonomski i demografski", kaže Knežević.


"Cilj ovog projekta bila je procena mogućnosti prevođenja napuštenog obradivog zemljišta u organsku proizvodnju kao i utvrđivanje kvaliteta zemljišta koje je u organskoj proizvodnji, ali i da se usvoji sistem kontrole zemljišta i upotrebe đubriva od strane poljoprivrednih proizvođača", ističe rukovodilac projekta dr Jovica Vasin. U tu svrhu obavljene su analize fizičkih, hemijskih i mikrobioloških osobina zemljišta u pet oblasti na teritoriji centralne Srbije i u publikaciji, koja je nastala kao rezultat projekta, predočene su smernice nadležnim institucijama koje mogu da posluže kao osnova za donošenje preventivnih mera i mera popravke stanja.



Na temu plodnosti zemljišta i đubrenja u organskoj proizvodnji govorio je prof. dr Petar Sekulić iz Instituta za ratarstvo i povrtarstvo. Cilj đubrenja je snabdeti biljku onim biogenim elementima kojih nema dovoljno u zemljištu, ali i da se zemljište obogati onim elementima čiji sadržaj nije u optimalnom nivou, stalno vodeći računa o fizičkim i hemijskim osobinama zemljišta.


Principi na kojima se zasniva đubrenje u organskoj proizvodnji su stanje hraniva u zemljištu, potrebe gajene biljne vrste i visina prinosa, uz zaštitu agrobiocenoze, a sve u cilju postizanja visokih i stabilnih prinosa dobrog kvaliteta. Višegodišnji usevi se ne mogu zasnivati pre nego što se uredi zemljište.



Na osnovu rezultata projekta predložene su osnovne mere popravke zemljišta:

- kalcizacija (s obzirom da u centralnoj Srbiji preovladavaju kisela zemljišta), kojom se napuštena zemljišta dovode do neutralnosti ili slabe alkalnost;



- humizacija (povećanje sadržaja humusa đubrenjem organskim đubrivima u većim količinama)

- fosfatizacija (kojom se povećava sadržaj biljkama pristupačnog fosfora).


Povećanje plodnosti zemljišta primenom P i K vrši se isključivo na osnovu kontrole plodnosti zemljišta koja je definisana zakonom. Kao zaključak profesor Sekulić je naveo da finansijske podsticajne mere Ministarstva poljoprivrede imaju ključnu ulogu u razvijanju i odomaćenju organske proizvodnje kod nas.


O rezultatima analiza zemljišta na mikrobiološke karakteristike i sadržaj neorganskih i organskih zagađivača detaljno izlaganje je održala dr Jordana Ninkov. Da bi se zemljište koje je dinamičan, živ sistem, opisalo kao plodno osim povoljnih fizičkih i hemijskih osobina, prema dr Ninkov, ono mora da ima i dobre mikrobiološke osobine (prisutnost, brojnost i enzimska aktivnost mikroorganizama).



Generalno gledano, naša zemljišta imaju dobru mikrobiološku aktivnost. Da bi zemljište bilo plodno i pogodno ne samo za organsku poljoprivredu, već za proizvodnju zdravstveno bezbedne hrane uopšte, ono mora biti neopterećeno neorganskim i organskim zagađivačima. Od neorganskih zagađivača bitan je ukupan i biljkama pristupačan sadržaj teških metala koji biljka može da usvoji. Cd, Pb i Zn, koji su inače opasni za agroekosistem, nalaze se u dozvoljenim koncentracijama, dok je sadržaj Ni koji je prirodnog porekla u nešto povišenim koncentracijama kod određenog broja uzoraka. Kao preventivnu meru protiv nakupljanja Cu koji je antropogenog porekla u zemljištu, dr Ninkov je istakla širu edukaciju poljoprivrednih proizvođača o primeni bakarnih fungicida.


Od organskih zagađivača u okviru projekta su analizirani ostaci organofosfornih i organohlornih pesticida i prisustvo policikličnih aromatičnih ugljovodonika (PAH-ova). Organofosforni pesticidi nisu evidentirani ni u jednom uzorku zemljišta. Ostaci organohlornih pesticida (npr. DDT-a) i njihovih metabolita su se nalazili u niskim koncentracijama koje ne ugrožavaju poljoprivrednu proizvodnju. Ista situacija je bila i sa sadržajem PAH-ova u uzorcima. Zaključak je da je zemljište Srbije generalno gledano prema sadržaju opasnih i štetnih materija povoljno za organsku proizvodnju. Međutim, kako rezultati istraživanja pokazuju postoje lokaliteti i sa nepovoljnijom situacijom, te bi svaki proizvođač trebalo pre proizvodnje da izvrši analizu svoje parcele kako bi imao “čistu zemlju”, ali i čistu savest.


Nije dovoljno samo raskrčiti, izorati napušteno obradivo zemljište i započeti orgasku proizvodnju. Na osnovu istraživanja u ovom projektu, za očuvanje i unapređenje zemljišta pažnju treba usmeriti ka preventivnim merama, od kojih je jedna i blagovremeno ispitivanje kvaliteta zemljišta od strane ovlašćenih i akreditovanih laboratorija. Preporuka Ministarstvu poljoprivrede je i da, ukoliko se utvrdi da je napušteno obradivo zemljište pogodno za organsku proizvodnju, omogući proizvođačima izostanak perioda konverzije koji je i finansijski najproblematičniji period u organskoj proizvodnji.




Tekst preuzet sa https://www.agronews.rs/